Naslovna    Blog    Takmičenja    Kitzbuehel: Priča o legendarnoj trci
23

jan

2013

Marija Sekulović, Ivan Tamburić

Kitzbuehel: Priča o legendarnoj trci

Priča o istoriji i bogatoj tradiciji najčuvenije trke Svetskog kupa.

Tradicionalno krajem januara svake godine, Hahnenkamm groznica trese Austriju. Na najznačajnijem događaju sezone u Kitzbuehelu okuplja se nekoliko desetina hiljada posetilaca, novinara i javnih ličnosti iz celog sveta. Najbolji svetski skijaši trodnevnim takmičenjem na ovom mestu obeležavaju vrhunac Svetskog kupa u muškoj konkurenciji. Iako se na brdu Hahnenkamm pored Kitzbuehela voze trke u tri discipline, spust je taj koji predstavlja najupečetaljiviji događaj Svetskog kupa i trka koja pobedniku obezbeđuje mesto u istoriji. Pored spusta, skijaši se takmiče u slalomu i superveleslalomu.

Takmičenje počinje u petak, trkom superveleslaloma na stazi Streifalm, zatim sledi vrhunac, odnosno spust u subotu na ozloglašenoj stazi Streif, dok se uzbuđenja u Kitzbuhelu završavaju nedeljnim slalomom na stazi Garnslernhang. Streif (traka, crta) uz Lauberhorn u Wengenu svakako predstavlja najzahtevniju stazu u Svetskom kupu. Start trke se nalazi na 1665m nadmorske visine dok je cilj na 805m. Često se dešava da zbog lošeg vremena start bude pomeren nekoliko stotina metara niže. U prethodnoj deceniji na Streifu je spust vožen u punoj dužini samo četiri puta. Trka skraćivanjem dosta gubi na atraktivnosti jer se tada izostavlja čuveni skok Mausefalle koji se nalazi neposredno posle originalnog starta na 1665m. Punu dužinu od 3.312 km čistog adrenalina skijaši prelaze za u proseku nešto manje od dva minuta, krećući se na nekim delovima brzinom i do 150 km na sat. Ove brojke nisu samo čista statistika – iza njih se krije najveći skijaški spektakl na svetu.

Samo najbolji imaju dovoljno snage i hrabrosti da pobede na Streifu. Posle samo 100 m od startne kućice skijaši se suočavaju sa jednim od najizazovnijih skokova u takmičarskom skijanju, pod nazivom Mausefalle (mišolovka). Pod nagibom od 85 %, odnosno 40.4 stepena, skijaši lete na ovom mestu i do 60 m pre nego što ponovo dotaknu tlo. Odmah po doskoku, moraju biti spremni da istog trenutka skrenu levo istovremeno se boreći sa kompresijom. Nepunih deset sekundi kasnije sledi novo iskušenje – Steilhang, popločan ledom predstavlja jedan od najzahtevnijih sektora u trkama spusta uopšte. Ovaj deo karakteriše očajnička borba za stabilnošću koja se vodi između skija, staze i skijaševe psihe. Uspešni takmičari prosto prelete ovaj deo, dok oni manje iskusni često završe u zaštitnim mrežama pored staze. Po prolasku delova Alte Shneise, Seidlalm i Larchenshuss stiže se do skoka odakle 40,000 gledalaca u ciljnoj areni prvi put vidi skijaša koji juri niz Streif. Pred samim krajem staze nalazi se još jedan izuzetno težak skok koji lansira skijaše i nekoliko desetina metara. Po doskoku, oni poslednjim atomima snage pokušavaju da se izbore sa umorom i brzinom, kako bi konačno prošli kroz cilj.

Ono što Kitzbuehel čini jedinistvenim je između ostalog i bogata istorija koja se vezuje za skijaška takmičenja na ovom mestu. Trke u organizaciji Kitzbuehel ski kluba se održavaju tradicionalno od 1931. godine i deo su kalendara muškog Svetskog kupa od njegovog uvođenja u sezoni 1967. godine. U početku su voženi samo slalom i spust, dok je superveleslalom uveden devedesetih godina prošlog veka. Ranije je pobednik skijaškog vikenda u Kitzbuehelu bio skijaš koji ostvari najbolje kombinovano vreme u spustu i slalomu, dok je danas Hahnenkammsieger (šampion) onaj koji pobedi u prestižnom spustu. Lista pobednika u Kitzbuehelu na najbolji način objašnjava ko je ko kroz istoriju skijaškog sporta. Killy, Sailer, Schranz, Klammer, Zurbriggen, Aamodt, Strobl, Maier, Eberharter, Walchhofer i Cuche su pored ostalih dostignuća, svoje mesto u legendi obezbedili i pobedama na Streifu. Najbrže je stazu odvezao 1997. godine Austrijanac Fritz Strobl sa vremenom od 1:51.58. Rekord po broju pobeda u Kitzbuehelu dugo je sa četiri trijumfa držao Franz Klammer, dok ga 2012. godine, u svojoj oproštajnoj sezoni, nije pretekao legendarni Švajcarac Didier Cuche pobedivši na Streifu peti put u karijeri. Čuveni Švajcarac Pirmin Zurbriggen je 1985. ozbiljno povredio koleno pri doskoku na jednom od skokova, ali je uprkos tome uspeo da pobedi. Po ulasku u ciljnu arenu odvežen je u bolnicu ambulantnim kolima. Ceremonija proglašenja pobednika koja je usledila je do današnjeg dana jedina u istoriji Svetskog kupa održana bez prisustva najboljeg na podijumu.

Najboljem u Kitzbuehelu se počast odaje između ostalog i ispisivanjem njegovog imena na kabini gondole koja vodi na vrh Hahnenkamma. Koliko je taj trenutak poseban u životu svakog pobednika, govori i primer Amerikanca Darona Rahlvesa, koji je 2003. za vreme Svetskog prvenstva u St. Moritzu našao vremena da dođe u Kitzbuehel i prisustvuje ceremoniji priređenoj u njegovu čast. Poznato je i da se Hermann Maier kada dođe na Hahnenkamm gondolu vozi isključivo „svojom“ kabinom, iako treba da sačeka u proseku 20 minuta da baš ona naiđe.

Još jedna tradicija koju su započeli Kanađani osamdesetih godina je i slavlje u legendarnom Londoner pubu u Kitzbuehelu koji postaje pulsirajući centar skijaškog univerzuma na jedno veče u godini. U subotu veče posle trke, pobednika spusta u prepuni Londoner unose na ramenima njegovi klupski drugovi. On tada zajedno sa ostalim skijašima koji su preživeli Streif preuzima bar i iza šanka služi piće u Londoneru koji ključa. Preporuka svima koji se tada zateknu na ovom mestu je da ponesu suvu odeću koju će kasnije presvući jer je i prskanje pivom takođe jedna od tradicija.

Sve u svemu, sa razlogom se kaže da ono što je Wimbledon u tenisu, Monako u Formuli 1, to je Kitzbuehel u skijanju. To je definitivno jedan od najznačajnijih sportskih i društvenih događaja u Austriji svake godine. Nijedna trka Svetskog kupa ne privlači toliko novinara i medijske pažnje. Predstavnici svih značajnijih novinskih kuća su prisutni, od kojih većina ne prati ni jedan drugi skijaški događaj. Nigde nije tako teško dobiti intervju od pobednika, ali i nigde nije teže pobediti.

 

Pošalji prijatelju

Komentari (2)

ostavi komentar
21

jan

2015

17:36  |   Milan Kosanovic [neregistrovani]

Bravo za tekst.

Preporuka

23

jan

2013

10:58  |   anonymous [neregistrovani]

Pa tako je bre... idemo Kicbil

Preporuka

Ostavi komentar