Naslovna    Snowboard    Vesti    Povreda me strašno unazadila
19

jan

2014

Povreda me strašno unazadila

Najbolju srpsku snouborderku Ninu Micić incident u Austriji udaljio od OI u Sochiju, ali je još više boli odnos Skijaškog saveza prema njoj.

Šta znači biti u pogrešno vreme na pogrešnom mestu saznala je, na žalost, na teži način naša najbolja snouborderka Nina Micić. Neverovatan incident koji joj se desio u austrijskom centru Lachtalu prouzrukovao je teže povrede leđa, ali i udaljio je od cilja - odlaska na Zimske olimpijske igre u Sochiju. Skija koja se nekom otkačila na vrhu staze u punoj brzini pogodila je Ninu u leđa dok je čekala na start trke. 

Sreli smo je na Rogli, gde je u paralal veleslalomu u Svetskom kupu onako rovita pokušala da izvadi poslednju direktnu vizu sa Sochi. Ipak, bolovi su bili jači i nije uspela. Sada joj preostaje da se nada da će se ipak otvoriti dodatna mogućnost, jer je bukvalno na ivici plasmana.

- Povreda me baš mnogo unazadila. Moja leđa su toliko loše da me nijedan lekar nije pustio da se takmičim na Rogli. Imam problem s mišićima, bubrezima, slezinom...trpim bolove i idem na terapije. Međutim, nisu mogli da me odgovore da bar pokušam. Malo je zavisilo od mene, jer je, na primer, u Austriji staza bila baš teška, veštački sneg, dosta rupa. Tako da nisam mogla da izdržim. Sada preostaje samo da vidim koliko će olimpijski komiteti drugih zemalja povesti takmičarki i da li će se otvoriti mesto za mene. Idu 32 devojke, a ja sam negde na granici - kaže nam Nina i otkriva da je već bila među putnicima za Sochi:

- To je bilo posle dobro odrađene trke Svetskog Kupa u Carezzi u decembru. Međutim, desila se ta povreda i neke devojke su me prestigle.


Još jednom nam prepričava ceo događaj iz Lachtala koji je bio mnogo ozbiljniji nego što se u prvi mah mislilo. 

- Mogu da kažem da sam zaista bila u pogrešno vreme na pogrešnom mestu. Imala sam sreće što sam preživela. Pala sam u komu, kasnije nisam osećala noge, ma jezivo. Tokom karijere imala sam padove i lomila sve živo, ali drugačije je kada sam padneš, a ovo je grozno. Teško mi je sve to palo, posebno kada sam shvatila da je sreća što mogu da hodam, što mi kičma i glava nisu povređene. Letela sam tri metra posle udarca. Eto, nas stotinjak je sedelo na startu i skija je pogodila mene.

Sve ovo dodatno je otežalo sezonu mladoj Beograđanki. Kako sama kaže, pored borbe na snegu s rivalkama iz celog sveta, konstanto je prisutna i ona finasijska.

- Teško je u smislu finansija i celokupne situacije u Skijaškom savezu. Toliko energije uzima cela ta borba, da ne mogu da se koncentrišem samo na takmičenja i treninge. Bila sam u situaciji da veče pred napuštanje hotela shvatim da nemam čime da platim. I onda to povlači milion drugih stvari. Krivo mi je zato što bih volela da su iskreni od početka i da mi jasno kažu na šta mogu da računam. Ovako ti daju neku nadu, a to se ponavlja godinama.

Nina dodaje da ne zna šta bi bilo da je mogla redovno da prati program treninga, ali nije zadovljna koliko je prethodnih godina napredovala s obzirom na to da je bila jedna od najtalentovanijih juniorki na svetu. 

- Sve mi to teško pada jer ne napredujem ili napredujem sitnim koracima. Moji dometi su mnogo veći, slušala sam strane trenere kako kažu da bi od svih devojaka iz Svetskog kupa najviše voleli da rade sa mnom. Na primer, posle druge vožnje u Carezzi svi treneri su došli da mi čestitaju. Tako da svaki put kada polazim iz Beograda imam iste dileme: da li će biti dovoljno novca, da li će platiti trenera...Pri tom, roditelji su mi pomagali 15 godina, a i dan danas to rade, ali mislim da nije u redu da i dalje budu opterećeni. Tu je i moj brat Vasilije, koji mi zaista mnogo pomaže i ne znam kako bih sve izgurala bez njega.

Dodaje da je svesna teške finansijske situacije u društvu, ali da u Srbiji nema mnogo vrhunskih takmičara u zimskim sportovima, posebno ne u snoubordu. 

- Obično se u najdelikatnijem periodu pojavljuje problem finansija, a to je baš kada počne sezona. Mislila sam da bi Olimpijske igre u Sochiju bile satisfakcija za mene i to je skoro ispunjeno, ali eto. Imam tek 22 godine i mogla bih da učestvujem još tri puta na Olimpijskim igrama, ali previše energije mi oduzimaju neke stvari. Jer moja prva sezona u Svetskom kupu, kada sam imala samo 16 godina, bila je najuspešnija. Ali tada je Savez fukcionisao kako treba i finansijski zahtevi su bili ispoštovani.

Neverovatno zvuči podatak da ove sezone nije uspela da ispuni ni pedeset odsto plana koji, recimo, odrade devojke iz slovenačkog snoubord tima.

- To je ogroman hendikep i nenormalno je kako dobro vozim s toliko malo treninga. Međutim, imam problem i sa ligamentima kolena, pa i to moram da operišem. Letnji deo nije problem, radim s kondicionim trenerom Miljanom Grbovićem. Ali, evo, na primer, nove daske sam dobila tek posle dve godine. Sve do decembra sam vozila na staroj opremi. Potrebni su mi treninzi i ozbiljan plan koji ne sme da se preskače. Tek onda bih mogla da kažem da li mogu da budem tu ili ne.

I opet se priča svodi na to da li Sijaški savez ispunjava svoje obaveze. Nina, kao i naša najbolja skijašica Nevena Ignjatović, očigledno, nije zadovoljna. 

- Ružno je od strane tih ljudi iz Saveza što nisu iskreni. Ništa nisam dobijala od njih za pripreme, već isključivo su to bile stipendije od Olimpijskog komiteta. Savez ima određeni budžet, ali velika je razlika u sredstvima koja idu za alpsko skijanje i ja to znam. Pored toga, ispunjavanje norme u snoubordu je daleko teže, ja moram da budem među 32 devojke na svetu, a oni među 500. U startu se potencira da smo jednaki, pa neka mi kažu, snoubord je manje popularan, a ne kada je početak sezone, onda je sve drugačije. Vozim Svetski kup već sedam godina i nikada nisam ispala iz 40 najboljih takmičarki. Previše je licemerja u svemu - zaključila je Nina Micić.

 

Pošalji prijatelju

Komentari (1)

ostavi komentar
24

jan

2014

14:01  |   merkatsimi [neregistrovani]

zar nije organizator trke u Austriji na kojoj je Nina povredjena odgovoran za.bezbednost ucesnika, pa i publike? Mogli su da urgiraju da se ipak nekako nadje na spisku za Soci, jer se sve dogodilo bez njene krivice a. a pod njihovim pokroviteljstvom? A o nasem OK, sta reci? BRUKA !!! Nepismeni foteljasi kojima samo amputacijom mozes skinuti fotelju sa zadnjice, odlucuju o.tome da li ce, kome,i koliko da udele. Cijih para?

Preporuka

Ostavi komentar