Naslovna    Planinsko Trčanje    JUT - Nezaboravna trail avantura na olimpijskoj lepotici
07

mar

2018

Marija Sekulović

JUT - Nezaboravna trail avantura na olimpijskoj lepotici

Četvrto izdanje najpoznatije trail trke u BiH održava se krajem jula na Jahorini. Već sam bila pre dve godine, ali idem opet!

Jahorina Ultra-Trail, najveće i najpoznatije trail takmičenje u BiH, održaće se ponovo ove godine u periodu od 27-29. jula na stazama koje povezuju Jahorinu s Ravnom planinom, Romanijom i Trebevićem.

Takmičari će moći da biraju između 4 distance u skladu sa stepenom fizičke spreme i željom za ispitivanjem sopstvenih mogućnosti.

Najkraća trka je Mini, duga 14km, idealna za brze trkače ili početnike u trail trčanju. Staza je kružna i vodi preko vrha Ogorjelica, a start i cilj su ispred hotela Bistrica na Jahorini. Sledeća distanca je Midi, duga 34 km, možda i najatraktivnija JUT trka jer na najbolji način oslikava moto manifestacije o povezivanju gradova i planina. Startuje na legendarnoj sarajevskoj Baščaršiji, vodi preko Darive, Jarčedola, Apelovog puta, bob staze, grebena i vrha Trebevića sve do cilja na Jahorini.

Maxi trka je već solidan zalogaj za svakog trail trkača, ali i idealna prilika za sve one koji po prvi put žele da se oprobaju na ultraškoj distanci. Dugačka 69 km, to je kružna ruta koja prelazi preko tri planine (Jahorina, Ravna planina i Trebević) i povezuje tri olimpijska lokaliteta (ski staza Prača, bijatlonska staza na Dvorištima i bob staza na Trebeviću).

Za najozbiljnije ultraše, ekipa JUT-a je spremila Ultra Trail varijantu dugačku 104 km koja je takođe kružna i povezuje četiri planine Sarajevsko-romanijske regije: Jahorinu, Ravnu planinu, Romaniju i Trebević. Kao posebnu poslasticu, trkače na ovoj stazi očekuje via feratta koja otkriva čuda i lepote Romanije.

Iako ne postoji dugo, Jahorina Ultra-Trail je već postala prepoznatljiva manifestacija u svetu trail trčanja u regionu, a i šire. Jahorinci su pioniri organizovanog bavljenja ovim vidom trčanja u BiH, a za njima su krenuli i ostali pa danas imamo nekoliko atraktivnih trail takmičenja u ovoj zemlji kao što su Vučko trail, Kozara, Skakavac, Čvrsnica...Sigurno će ih biti još, što je sjajno jer je BiH izmišljena lokacija za ovaj vid aktivnosti u prirodi.

I sam JUT postaje sve bolji iz godine u godinu, a tome su svakako doprineli neumorni organizatori (na čelu sa direktorkom trke Sanjom Kavaz) koji rade fantastičan posao. Jedna od novosti u odnosu na prethodna izdanja je i proširenje trkačkih startnih paketa, pa će tako trkači od organizatora na poklon dobiti vaučere za panoramsko razgledanje Jahorine, vožnju zip-lineom na Ravnoj planini, alpine roller coasterom Sunnyland i žičarom koja kreće iz Sarajeva i vozi do Trebevića. To će biti idealna prilika da trkači iz vazduha razgledaju prelepe predele kojima će tog vikenda trčati.

Dobar glas se daleko čuje, pa se tako broj učesnika JUT-a povećava svake godine, a organizatori se nadaju da će se približiti broju od 600 trkača koliko je postavljeno kao ovogodišnji limit.

U lepote Jahorine i okoline i fenomenalnu atmosferu na JUT-u imala sam i lično priliku da se uverim pre dve godine kada sam trčala Midi trku. Trasa je od tada neznatno promenjena, a trka je dodatno dobila na atraktivnosti pomeranjem starta na sarajevsku Baščaršiju. Ono što posebno pamtim je Trebević, pomalo nepravedno zapostavljen i večito u senci mnogo poznatije komšinice Jahorine. Uspon uz njegove strme padine, trčanje po grebenu i pogled na Sarajevo, kao i prolazak kroz olimpijsku bob stazu, zaštitni su znak ove trke i nešto što takmičarima večno ostaje u sećanju. Meni svakako jeste. Verovatno taj trenutak i najbolje pamtim od cele trke - u svom tom divljem zelenilu odjednom utrčavamo u betonsku konstrukciju olimpijskog boba koja je cela prekrivena šarenim grafitima. Znam da sam tada pomislila – kakvo potpuno nadrealno mesto. Posle sam negde pročitala kako je upravo ta lokacija izabrana za jedno od 10 najfascinantnijih napuštenih mesta na svetu.

Sećam se takođe i kako sam htela da ispustim dušu po vrućini penjući 1000m visinske razlike po Trebeviću i pitala se šta mi je to u životu trebalo. I onda izađem na greben, pogled puca na sve strane i pomislim kako nigde radije u tom trenutku ne bih bila. To i jeste jedna od lepota trail trčanja – od očaja do sjaja u svega nekoliko minuta.

Ljubazni volonteri su takođe nešto po čemu je JUT poznat pa tako dobro pamtim  i hladnu lubenicu koju su mi ponudili na jednoj od kontrolnih tačaka i koja je po tom vrelom letnjem danu bila nešto najukusnije na svetu. Sećam se i kako su mi sa puno brige previli krvavo koleno, koje sam prethodno nespretno razbila zevajući u trebevićko zelenilo i kako smo se smejali da je dobro što ne trčim drumske trke jer ne znam da se krećem po ravnom. Od cele divlje prirode, livada, šuma, potoka, stena itd. ja sam uspela da se groteskno prospem na asfaltiranoj deonici dugoj par stotina metara.

Sve u svemu, sećam se mnogo toga lepog sa JUT-a 2016. i vraćam se opet. Ove godine ću se ponovo naći na startu Midi-ja, iako me je kopkala Maxi trasa. Dugo sam se dvoumila, ali zgusnut letnji raspored i neophodnost oporavka između trka su prelomili u korist Midi distance. Iako sam već bila, ne sumnjam da ću uživati kao da je prvi put.

Tako da ako volite netaknutu prirodu i nove izazove, ako ste početnik u trail trčanju ili već iskusni ultraš, dođite na JUT i nećete se pokajati. Dođite i zaljubite se u Trebević ili neko drugo mesto koje će samo vama iz nekog razloga ostati u posebnom sećanju. Ili prosto ako volite ćevape, burek ili baklave, treba sve te sarajevske đakonije negde potrošiti. Vidimo se na Jahorini!

 

Pošalji prijatelju

Nema komentara.

Ostavi komentar